Povijest Pelješca
Poluotok Pelješac bio je naseljen još u neolitu o čemu svjedoče brojna nalazišta starih predmeta iz špilja. U metalnom dobu, naselili su se pripadnici ilirskog plemena Plereja, sa kojima dolazi i klasična mediteranska kultura. U 2. stoljeću prije Krista nastanjuju se Rimljani koji uz obalu grade poznate ville rustice i dijele plodne terene za uzgoj maslina i vinograda.
U ranom srednjem vijeku nalazi se bod vlašću Bizanta iz kojeg je vremena sačuvana predromanička crkvica Sv. Mihajla kod Stona. Godine 1326. Dubrovčani osvajaju Dubrovnik, te ga kupuju od srpskog Cara i bosanskog bana 1333. godine. Tada podižu znamenite stonske zidine koje su prvenstveno štitile solane koje su bile bogat izvor zarade, te je upravo trgovina solju bila jedan od temelja dubrovačkog bogatstva. Uveden je feudalizam gdje su zemlju razdijelili vlasteli, a stanovnici su postali kmetovi, koji su se zbog siromaštva sve više okretali moru.
U 14. stoljeću dubrovačku republiku srušila je Napoleonova vlast, ali zakoni i stanje feudalizma ostalo je nepromijenjeno. U 19. stoljeću, Pelješac ulazi u sastav Austro-Ugarske , a u 20. stoljeću u sastav Jugoslavije, gdje će ostati sve do osamostaljenja Hrvatske države.